KREŠIMIR KOPČIĆ: "By he way"
KREŠIMIR KOPČIĆ: "By he way"
Gradovi – to je moje fotografsko stanište. Ljudi u gradovima – moja inspiracija. Satima duga lutanja udaljenim četvrtima – to znači biti nepoznat, neopažen, ali dio pravog života. Robert Doisneau kaže kako "životnost ljudi, bez njihova znanja, hrani fotografe". Istina je; Kada su ljudi nečemu posvećeni, tada su „najlakši plijen“, puni energije i ponašaju se normalno.
Stajao sam, krajem jedne zime, na glavnom bratislavskom trgu gdje su mi pažnju privukle sjene drveta i svjetiljke, te tekstura fasade. No, oko je tražilo nešto više i dobilo..Vidjevši policajca koji će ući i proći kroz kadar, odlučio sam pričekati tu sekundu kada će se sjenama drveća i svjetiljke na zidu pridružiti i njegova. Od toga dana fotografirajući živote na ulici ne mogu ne misliti na riječi Franka Horvata: "Fotografija je umjetnost ne pritiskanja okidača".
Sve su moje fotografije nastale By the way u prolazu, usput. Samoća je nit koja ih povezuje, svi ljudi koje sam zabilježio na filmsku vrpcu su mi nepoznati, nikada nisam ni pokušao prodrijeti u njih, svakako ne onako duboko kako to radi Josef Koudelka. Moja (fotografska) samoća hrani se samoćom drugih ljudi. Ne izbjegavam kontakt, mislim da je dovoljno divno tek odškrinuti vrata tuđeg svijeta, usput zaviriti. By the way.
Puštam svoje „modele“ da nastave sami, a ja se zadovoljavam tom sitnom krađom njihove samoće. Uostalom, samoća (individualnost) prožima rad fotografa. Posvetiti se fotografiji znači biti sam, stvoriti vlastiti stav, sam odlučiti o pristupu svijetu koji gledaš kroz tražilo.
Godina rođenja: 1971
Mjesto stanovanja: Zagreb/ Helsinki
Inspiracija: Josef Koudelka, Henri Cartier-Bresson, Robert Doisneau
Medij: crno-bijeli film
Citat: "Photography is the art of not pushing the button" Frank Horvat
Omiljena fotografija: Josef Koudelka, čovjek i konj, Rumunjska 1968.
Kontakt: kopcic-photography.net,
This e-mail address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it
,
-
Title
Title
-
Title
Title
-
Title
Title
-
Title
Title
-
Title
Title
-
Title
Title
-
Title
Title
-
Title
Title
-
Title
Title
-
Title
Title
-
Title
Title
-
Title
Title
-
Title
Title
-
Title
Title
-
Title
Title
-
Title
Title
-
Title
Title
-
Title
Title
-
Title
Title
-
Title
Title
-
Title
Title
-
Title
Title
-
Title
Title
-
Title
Title
-
Title
Title
-
Title
Title
FOLLOW US
LATEST
- The contest is over!
- Izložba Marka Ercegovića u Galeriji KAJ
- Suradnja LMU-ALU - Posljednja koju smo imali nedavno
- Objava finalista godišnjeg natječaja Rovinj Photodays 2013
- SEE New Perspectives: IZ UGLA FOTOGRAFA S BALKANA
- Extended deadline!
- Lineup INmusic festivala sve bogatiji – dolazi Team Ghost
- Aftermath. Changing Cultural Landscape. Suvremena fotografija skupine autora
- 5th international photography festival Organ Vida - calls for submissions on the theme Spaces
- Fest prop
BARBARA ŠARIĆ: "Luck be a Lady Tonight"
Lou: "You should've seen the Atlantic Ocean back then."
'Atlantic City' 1980
"Počevši 1978. s otvorenjem Resortsa, prvog američkog casina izvan Nevade, Atlantic City je godinama bio jedino mjesto za kockanje na automatima, kartama, kocikacama i ruletu u istočnoj hemisferi Sjedinjenih Američkih Država. Gotovina se slijevala, autobusi puni posjetitelja neprestano su pristizali a prihod je išao u jednom smjeru: u smjeru rasta.
I onda više nije. Sada, u konkurenciji s casinima posvuda, Atlantic City se bori za vlastiti opstanak.
DARIO MATIĆ: "Gay pride u Zagrebu?"
Nakon nemilih događaja u Splitu samo nekoliko dana prije Zagrebačkog pridea bilo je upitno kakva će biti situacija u Zagrebu. Dan prije sam nekako uspjeo nažicat dva filma u lokalnoj trgovini filmova(student money problems ) i odlučio po prvi puta otići na događanje ovakvog tipa. Pošto mi je dokumentiranje svakodnevnog života ljudi istovjetno jutarnjem ispijanju kave ne znajući što očekivati na prideu upitio sam se prema centru grada sa dva filma u djepu, aparatom i jednim objektivom prema povorci.
TOMISLAV KRULJAC: "BW room"
Tomislav Kruljac, rođen u Vinkovcima 1982 godine, apsolvent na Građevinskom fakultetu u Osijeku. Fotografijom se bavi pet godina, a do sada je izlagao na Salonima fotografije Vinkovci, Photoshock Lomo izložbama u Zagrebu, različitim skupnim izložbama u Vinkovcima i klupskim izložbama Fotokluba Vinkovci.
MAX JUHASZ: "Kratki rezovi"
Rijetko se događa da uza se nemam svoj 35 mm foto-aparat. Obično je to nekakav jeftini foto-aparat s optičkim tražilom, jednostavan za rukovanje i nošenje. Samo alat za hvatanje slika što svakodnevno promiču pored mene, alat za hvatanje života. Fotografirajući skoro pa svakodnevno nastaje neka vrsta fotografskog omnibusa. Mnoštvo kratkih serija fotografija poput kratkih rezova stvarnosti koju živim u projektu za koji mi je potreban tek jedan običan foto-aparat, jedan objektiv i jedan život. Sasvim dovoljno za svijet u kojem se nalazim.
MATKO VUČICA: "Aerodromi"
U početku slučajno, kasnije svjesno počeo sam birati letove u kojima moram čekati po par sati nekada i po pola dana, ne da bi došao do grada u kojem se privremeno nalazim već da ostanem na aerodromu. Šetajući da upoznam taj jedan mikro svijet koji egzistira sam za sebe. Usputno, prolazno i užurbano ljudi se ne obaziru i tu ja hvatam sebično jedan djelić atmosfere za sebe, trudeći se staviti tog putnika u kontekst nečega većega od njega samoga da on ne dominira tom pričom ali da je ipak tu.
KREŠIMIR KOPČIĆ: "By he way"
Gradovi – to je moje fotografsko stanište. Ljudi u gradovima – moja inspiracija. Satima duga lutanja udaljenim četvrtima – to znači biti nepoznat, neopažen, ali dio pravog života. Robert Doisneau kaže kako "životnost ljudi, bez njihova znanja, hrani fotografe". Istina je; Kada su ljudi nečemu posvećeni, tada su „najlakši plijen“, puni energije i ponašaju se normalno.
